Krunica,
put dubokog sjedinjenja
Priredila: s. Ana-Marija Biško
Ponedjeljak, 25. listopada 2010.
Kad govorimo o molitvi krunice, riječ je o metodi koja se temelji na ponavljanju.To ponavljanje je vidno za riječi Zdravomarije, koje se ponavljaju deset puta u svakom otajstvu.
Ako to ponavljanje promatramo površno, onda nam je krunica suhoparna i dosadna vježba.
Do drugog se zaključka dolazi kada se krunicu promatra kao izraz one ljubavi koja se neumorno opetovano obraća ljubljenoj osobi izljevima ljubavi, koji su po svom sadržaju, premda slični ili isti ,uvijek novi zbog osjećaja kojim su prožeti.
Da bi se razumjelo krunicu, treba ući u psihološku
dinamiku ljubavi .
U Kristu Bog je doista preuzeo „srce
od mesa“ ljudsko srce, sposobno za sve titraje čuvstava. Ako bismo za to
trebali potvrdu iz evanđelja, promotrimo dirljivi dijalog između Krista i Petra
nakon uskrsnuća: “Šimune Ivanov,ljubiš li
me?“
Triput je pitanje postavljeno Petru i triput on odgovara: „Da,Gospodine, ti znaš da te volim!“ (usp.Iv 21,15-17). Kod Petrova poslanja vidimo ljepotu toga trostrukog ponavljanja, u kojem su pitanje koje se ponavlja i pruženi odgovor izraženi izričajima koji su dobro poznati iz općeg iskustva ljudske ljubavi.
Iz ovog je razvidno; ako je ponavljanje Zdravomarije izravno upućeno Mariji, taj je čin ljubavi u konačnici, s njom i po njoj, upravljen Isusu. Ponavljanje je potaknuto željom za sve potpunijim suobličavanjem Kristu, istinskom „programu“ kršćanskog života. Sveti je Pavao taj program izrazio gorljivim riječima: „Ta meni je živjeti Krist,a umrijeti dobitak!“ (Fil 1,21). I nadalje: ,, Živim ,ali ne više ja, nego živi u meni Krist“ (Gal 2,20).